Đorđe Pisarev: Juri Golec ili život bez smisla
premijera: 15.12.2007.
reditelj: Filip Markovinović
dramaturg: Miloš Latinović
scenograf: Ivana Sovilj
kostimograf: Branka Štrbac
igraju: Marko Gvero, Miljan Davidović, Jelena Šneblić, Gordana Roščić, Mina Stojković, Branislav Čubrilo Rus, Dragan Ostojić, Dragana Čeretnik, Čika Joca
This slideshow requires JavaScript.
Velike ideje i goli život .
Na sceni Narodnog pozorišta u Kikindi večeras će premijerno biti izvedena predstava “J. G. ili život bez smisla” Đorđa Pisareva, u režiji Filipa Markovinovića. Novosadski pisac dramu je napisao po narudžbi, te je večerašnja premijera i praizvedba dela u kojem je Pisarev koristio motive, junake i dijaloge iz pripovedaka “Jurij Golec”, “Lauta i ožiljci” i “Apatrid” Danila Kiša.- Drama “J.G. ili život bez smisla” svojevrsni je oproštaj od 20. veka, veka velikih ideja, ali i veka koji je, na nesreću ali i opravdano, poneo atribut “logorski”.
Istovremeno, to je i svojevrsni omaž velikom piscu Danilu Kišu čiji je svet ideja nadživeo kako istekli vek, tako i sumnjičave “literate” koji zaludno, valjda sa zavišću, govore o “istrošenim” idejama i “istrošenim” ljudskim sudbinama, a da sami nisu zagrebali ni polituru dnevnog života – kaže Pisarev o svojoj novoj drami.
Polazeći od stava da je svaki čovek autentični (mikro)kosmos, na dobro ili loše, i da je svaki čovek podjednako važan, na dobro ili loše, u životu koji je svakom dat samo jednom, na ograničeno vreme, bez mogućnosti ispravljanja grešaka, Pisarev tvrdi da je svaka sudbina neponovljiva. On priznaje da je po tom pitanju idealista, iako pomalo fatalistički nastrojen, jer pored idealističkog uverenja da je važnost života svakog pojedinca nemerljiva i podjednako ključna u “Opštoj Istoriji Postojanja”, Pisarev gaji i fatalizam zasnovan na uverenju da više nije tako.
- Globalizacija-opšta tipizacija-banalizacija, apsolutno rastegljiv pojam morala… Gotovo da mogu reći, ma koliko to strašno i jeretički zvučalo, da je istina da je i rat (nekad) bio bolji (humaniji). Uostalom, svet se u 20. veku dramatično tresao kod svakog oružanog sukoba, manjeg ili većeg, a sada ni apokaliptičko rušenje Kula bliznakinja u Americi, ili zemlja u plamenu (Kuvajt), satiranje države i naroda (Irak), pa i ludačko bombardovanje civila i civilnih objekata u Beogradu ili Novom Sadu (apsurdni nonsens “kolateralna šteta”) gotovo da ne uspeva da stigne ni do udarnih vesti na televizijskim stanicama svetskih metropola koje ekrane zapljuskuju bolesnim snimcima sisa ili butina Paris Hilton ili Pamele Anderson – priča Pisarev, pojašnjavajući da se u drami “J. G. i život bez smisla” vraća sudbini pojedinca samerenoj dvostruko: kroz aršin tekuće istorije (logor, holokaust, apatridi) i aršin unutrašnjeg kosmosa postojanja (porodična tragedija, preljuba, gubljenje orijentira i život bez smisla).
- Vođen ovom dihotomijom, razvio sam i sledeće parove: dijalog pisca Kiša i pisca Pisareva, dijalog 20. i 21. veka, dijalog poznog modernizma i postmodernizma, dijalog tema uzetih iz života i uzetih iz literature. Drsko preuzimajući motive, junake i dijaloge iz Kišovih priča pokušao sam da predočim slike koje žele kako da označe svet velikih ideja, tako i da označe goli život. Tragedija je jednakog intenziteta i danas, baš kao što je bila na kraju veka ili pre hiljadu godina, a nesreća i smrt podjednako nisu ni bolji ni gori: kob ljudskog soja (osuđenost na smrt) i bol i patnja kao usud uvek su jednako intezivni i “dramatični” – poručuje Pisarev.
Glavne uloge u predstavi koju je u Narodnom pozorištu u Kikindi režirao Filip Markovinović poverene su Marku Gveru i Miljanu Davidoviću, a igraju još i Jelena Šneblić, Gordana Roščić, Mina Stojanović, Branislav Čubrilo Rus, Dragan Ostojić, Dragana Čretnik i Jovan Kuzmančev. Scenografiju potpisuje Ivana Sovilj, a kostimografiju Branka Šrbac.
I. Burić
